Tradicionalne teorije intelektualnog vaspitanja 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 10 | Nivo: Filozofski fakultet

SADRŽAJ:
I UVOD
II ISTORIJSKI RAZVOJ
III DIDAKTIČKI FORMALIZAM
IV DIDAKTIČKI MATERIJALIZAM
V DIDAKTIČKI UTILITARIZAM
VI ZAKLJUČAK
VII LITERATURA
I
UVOD
Intelektualno vaspitanje je jedna od komponenti vaspitanja. Intelektualno vaspitanje je proces formiranja čovjeka kao razumnog ljudskog bića, njegovih intelektualnih mogućnosti, stvaralačkih snaga i sposobnosti.
Njega čini nekoliko bitnih elemenata:
► sticanje znanja o prirodi, društvenim procesima i čovjeku
► razvijanje umijenja (spretnost, umješnost i dr.)
► sticanje navika (sa malo snage brzo i tačno se obavljaju neke radnje)
► intelektualne sposobnosti (saznanje istine, vrednovanje istine, kritičko i stvaralačko mišljenje
► kultura intelektualnog rada (naučiti kako se uči)
► saznaje istine (otkrivanje istine i njeno primjenjivanje)
► ljubav prema istini
II
ISTORIJSKI RAZVITAK
Kroz istoriju pedagogije nastale su dvije grupe terijskih shvatanja o izboru sadržaja intelektualnog vaspitanja tradicionalne i savremene teorije izbora sadržaja. U okviru tradicionalnih najpoznatije su:
■ didaktički formalizam (nisu bitni sadržaji već razvijanje sposobnosti - na manjem obimu sadržaja razvijati forme mišljenja). Prema ovoj teoriji najbitniji nastavni predmeti su gramatika, matematika i klasični jezici.
■ didaktički materijalizam (usvajanje što više znanja - enciklopedizam)
Sve tri teorijske orijentacije su jednostrane, jer naglašavaju samo jedan aspekt sadržaja intelektualnog vaspitanja. Nijedna od navedenih nije uspostavila funkcionalni odnos i povezanost između razvijanja sposobnosti, znanja i praktičnih potreba vaspitanika.
U istorijskom razvitku različitih koncepcija pripremanja za život izdvajani su i naglašavani različiti elementi, pa su, saglasno tome, na različite načine odeđivani sadržaji i zadaci vaspitanja i obrazovanja.
U didaktici su poznate različite orijentacije i shvatanja u pogledu određivanja nastavnih sadržaja.
Tako je Komenski (1592-1670) smatrao da sticanje znanja traba da bude najtješnje povezano sa razvojem saznajnih sposobnosti.
Komenski je izložio dva principa na kojima se treba zasnivati opšte obrazovanje: princip enciklopedijskog karaktera znanja i princip razvoja sposobnosti učenika, koje je smatrao ravnopravnim.
Pitanja opšteg obrazovanja, o principima kojih se treba držati prilikom izbora nastavnih predmeta i sadržaja, o načinu njihovog prenošenja i usvajanja - privlačila su pažnju brojnih pedagoga u prošlosti.
Osnovno pitanje koje se tom prilikom nametalo i zahtijevalo odgovor bilo je: od kojih principa treba poći pri izboru sadržaja i obima opšteg obrazovanja.
Klasične teorije, didaktički formalizam, didaktički materijalizam i didaktički utilitarizam su imale najveći odjek.
Drugi pravci su samo različite varijante ovih teorija.
III
DIDAKTIČKI FORMALIZAM

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]